Jedan od najtežih zadataka za svaku osobu je prvi put pogledati u svoj mračni, nepoznati unutarnji svijet. Od tu proizlaze svi naši strahovi i brige. Možda nam se čini kao da nećemo moći podnijeti težinu, da će se sve to srušiti na nas i pokopati nas ako stanemo i pogledamo unutra.
Nakon traume, mnogi se borimo sa problemima za koje ne razumijemo odakle dolaze.
Anksioznost, problemi u vezi, prisilne negativne misli, perfekcionizam, nekontrolirana bujica emocija ili nemogućnost svjesnog doživljavanja emocija, duboki sram, osjećaj da ne pripadamo nigdje, da je svatko bolji ili drugačiji od nas, nepovjerenje prema drugima, različite ovisnosti, stalni osjećaj krivnje ili nemogućnost prihvaćanja odgovornosti,... Nije ni čudo što bježimo od tih osjećaja; oni mogu biti toliko jaki da se potpuno izgubimo u njima. Možda mislimo da je nešto jako pogrešno sa nama.
Ali to su samo obrambeni mehanizmi. Posljedice traume očituju se kroz mentalne, bihevioralne, emocionalne i fizičke prilagodbe koje smo nesvjesno razvili kako bismo preživjeli. Nekada su nam te prilagodbe bile nužne, a sada nas ograničavaju u svakodnevnom životu ili nam čak prijete. Možda zvuči nevjerojatno da su nam baš te prilagodbe nekad pomogle da preživimo, ali tako je bilo.
Pozivam vas na putovanje upoznavanja svog unutarnjeg svijeta u sigurnoj luci savjetovanja.
Zajedno ćemo lakše skinuti zavjesu tame i bezuvjetnim prihvaćanjem, suosjećanjem i znatiželjom osvijetliti čak i najmračnije kutke u nama.
Individualno savjetovanje namijenijeno je osobama sa poteškoćama, koje su vjerojatno posljedica traume, čak i ako je se možda ne sjećamo.
Kroz savjetovanje klijent razvija asertivnost, samosuosjećanje i uči prihvaćati sve dijelove sebe, pa i one koji mu nisu dragi.
Klijent upoznaje mehanizme koji ga vode, uči prepoznavati svoje sposobnosti i regulirati svoje emocije te tako postaje voditelj svog unutarnjeg svijeta i svoje svakodnevice, a savjetnica mu u tome aktivno pomaže.
Kliknite donju poveznicu da rezervirate besplatni probni susret.
Savjetovanje je namijenjeno onima čiji su bližnji doživjeli traumatično iskustvo ili pokazuju znakove da se to dogodilo. Nije ni čudo da se ne osjećamo najbolje kada se naša voljena osoba počne čudno ponašati, bilo da je riječ o djetetu, partneru, prijatelju,... Odnosi se mogu jako pogoršati, čak i urušiti, ako se ne prilagodimo situaciji.
U savjetovanju ćemo se fokusirati na bolje razumijevanje traume i njezinih posljedica, naučiti regulirati misli i emocije u eventualno turbulentnim situacijama te upoznati praktične načine na koje možete pomoći žrtvi traume i ujedno pobrinuti se o sebi.
Kliknite donju poveznicu za besplatni probni susret.
Ljudi koji su doživjeli traumu često se osjećaju izoliranima, samima. Povezivanje sa drugim ljudima sa sličnim iskustvima može olakšati iscjeljivanje posljedica traume i olakšati povratak "u normalu".
Program pruža edukaciju o traumi i njezinim posljedicama. Posebno ćemo se fokusirati na razumijevanje „okidača“, saniranje posljedica i povratak u svakodnevicu.
Prijave stižu uskoro. Kliknite na donju poveznicu kako biste iskazali svoj interes za grupno savjetovanje.
U savjetovanju se fokusiramo na razumijevanje i rješavanje posljedica traume. Ne vraćamo se na traumatične događaje i ne proživljavamo ih ponovno, jer su mnoga istraživanja pokazala da to može retraumatizirati i dodatno oštetiti. U procesu iscjeljivanja trauma se polako integrira kao sjećanje na nešto iz prošlosti, sa čime se smanjuje ili čak eliminira njezin utjecaj na sadašnji život.
Dakle, u savjetovanju se bavimo konkretnim problemima, koji su u mnogim slučajevima posljedice traume:
• anksioznost
• depresija
• visoka osjetljivost
• problemi u vezama
• negativnost
• perfekcionizam
• problemi s regulacijom emocija
• nedostatak motivacije
• mentalna ili emocionalna "odsutnost"
• ovisnička ponašanja
• stalni osjećaj krivnje ili nemogućnost prihvaćanja odgovornosti,…
Osim navedenog, popis uključuje još mnogo toga i specifičan je za svakog pojedinca.
Temelj savjetovanja je razgovor koji se stalno povezuje s fizičkim iskustvom. Time klijenti razvijaju razumijevajući, prihvaćajući i suosjećajniji odnos prema sebi, što je ključno za iscjeljivanje i najdubljih rana.
Moje ime je Siena Krušič, magistrica sam psihosocijalnog savjetovanja i pretežno radim na području iscjeljivanja posljedica traume.
Moj život je u prošlosti bio prilično buran i često iscrpljujući (za mene i moje bližnje) i trebalo mi je dosta vremena da se "dovedem u red". Gledajući unatrag, voljela bih mi da je netko pomogao u tom procesu.
Vjerojatno se zato u meni rodila želja da pomažem onima koje je život posebno nemilosrdno pogodio.
Tako sam u srednjim tridesetima odlučila promijeniti zanimanje i konačno pronašla ono pravo za sebe. Počela sam sa coachingom i dobro desetljeće surađivala s američkom školom Cimba Italy. U procesu sam shvatila da je coaching za mnoge klijente previše površinski i odlučila ići dublje.
Stekla sam zvanje magistra psihosocijalne pomoći, a znanja nastavljam stjecati na raznim edukacijama kod svjetski priznatih stručnjaka.
Znatiželja i suosjećanje odveli su me u područje iscjeljivanja posljedica psihotraume. Stekla sam CCTP-II certifikat za rad sa kompleksnom traumom kod dr. Janine Fisher, a trenutno se izobražavam u programu Traumatic Stress Studies na Trauma Research Foundation, koju je utemeljio dr. Bessel van der Kolk - vodeći svjetski stručnjak u liječenju trauma.
Rodom sam iz Slovenije, a radim na tri jezika (slovenski, hrvatski i engleski), kako sam prije tri godine preselila u Hrvatsku te imam dosta englesko govorećih klijenata sa cijelog svijeta. Radim samo online, što možda nije prikladno za svakoga, ali prema mom iskustvu jednako je učinkovito. Omogućuje mi da imam pristupačne cijene i da ih prilagođavam prema mogućnostima klijenta.
Nisam baš tipična savjetnica i to vidim kao svoju prednost. Osim svog znanja u svoj rad unosim vlastito iskustvo upoznavanja svoje nutrine i iscjeljivanja posljedica vlastite traume. Svjesna sam da svatko od nas ima drugačiju priču i djeluje prema vlastitim impulsima; iako su nam problemi slični, proces "ozdravljenja" je drugačiji, jedinstven za svakoga od nas. Zbog toga sa klijentima razvijam odnose koji odgovaraju njima, a proces savjetovanja prilagođavam svakom pojedincu.
Najveća inspiracija su mi moji klijenti, koji se često iznenade kad osvijeste da su ono najgore već preživjeli. Dok u sebi otkrivaju nevjerojatnu snagu koja ih je provela kroz sva strašna iskustva, njihov se unutarnji svijet otkriva kao bogat i pun ljepote. U njima se budi znatiželja, veselje i smijeh.
Više od deset godina radim s klijentima individualno, vodim grupe podrške i grupna savjetovanja, kao i radionice za male i velike grupe.
Moje obrazovanje:
Moji certifikati:
Dodatno apsorbiranje znanja:
Sa Sienom sam na savjetovanju od 2019. kada sam imala dosta problema i razgovarale smo dva puta mjesečno ali se taj broj sada značajno smanjio budući na moj napredak te se sada čujemo par puta godišnje. Kroz savjetovanje sam se osjećala sve bolje i bolje, stekla sam potrebno samopouzdanje i smanjila anksioznost. Prije 4 godine nisam mogla ni zamisliti koliko ću napredovati i da ću uspjeti promijeniti i prihvatiti neke stvari, na čemu sam itekako zahvalna savjetima Siene. Najviše od svega sam zahvalna na tome što me naučila povezati se sa svojim tijelom i umom i tako utjecati na svoje misli što mi je pomoglo u svakodnevnim stresnim situacijama. Tehnike koje sam naučila od nje pomogle su mi promijeniti sliku o sebi ali i naučile me kako se nositi sa neželjenim situacijama i osjećajima.
Imam problema sa slušanjem i razumijevanjem dijelova sebe koji mi stvaraju probleme u svakodnevnom životu. Siena mi je dala prostor u kojem se osjećam sigurno da istražujem svoj unutarnji svijet i primjenjujem te uvide u svoj svakodnevni život.
Hvala Sieni na svom znanju, vještinama i tehnikama. Savjetovanje mi je zapravo promijenilo život. Još uvijek se mijenja. Svjesna sam da u svoj rad ulažem puno truda, energije i ljubavi prema sebi. Razumijevanjem, empatijom i ohrabrujućim riječima pomogla mi je ona, Siena, kojoj sam neizmjerno zahvalna. Shvatila sam da mogu puno više i da nemam tako mali utjecaj na svoj život kao što sam isprva mislila. Naučila me prepoznati različite dijelove sebe, prihvatiti ih i biti nježna prema sebi.
Počela sam učiti o emocijama. Nikad prije nisam bila svjesna toga. Ako su me pitali kako se osjećam, moj odgovor je bio jednostavan: "Odlično, hvala!" ili ako su me pitali o osjećajima, kako nešto doživljavam, odgovor je bio samo reakcija. Jednostavno bih napustila „opasno okruženje“ i povukla se u svoj svijet.
Došlo je tako daleko da emocije više uopće nisu postojale (bar ne nominalno ili osjetno). Mogu reći da sam osjećala nemir ili otpor. Ali nisam mogla reći je li to bijes, tuga, razočaranje. Sve je to dovelo do toga da mi se s godinama i proživljenim traumama tijelo zgrčilo. Postalo je kao uliveno u gipsu, a isto je bilo i s emocijama.
Kombinacija svega dovela je do nesnosnih bolova koji su se širili po cijelom tijelu. Naravno, sa znanjem o "odguravanju osjećaja" odgurnula sam i to. Ipak, svaka je bačva jednom puna. I tako, moje tijelo se srušilo, razbilo se poput stakla u 1000 komadića. Nemoć koju sam tada osjećala dovela je do još goreg psihofizičkog stanja. Pao mi je um.
Nakon za mene teškog gubitka, Siena mi je izašla ususret.
Sam početak je bio potpuno drugačiji. Nisam dobila puno prijedloga o tome što bi mi moglo pomoći. Krenule smo polako, prije svega naučile što osjećam i naučile imenovati emocije, osjetiti ih u tijelu... Bez zadataka i uputa kako to učiniti.
Nisam vješta u opisivanju, ali sad mi je jasno zašto nastaju neki problemi, kako su se gomilali i što znači osjećati ljutnju, sreću,... Ali prva emocija koju sam naučila imenovati je olakšanje. I to je još uvijek jako prisutno u mom vokabularu i u meni.
Olakšanje, što sada znam i razumijem zašto moje tijelo reagira kako reagira.
I to je to... Olakšanje.
Razumijevanje posljedica koje traumatično iskustvo ostavlja na nama iznimno je napredovalo posljednjih desetljeća.
Vodeći svjetski istraživači traume donose revolucionarna otkrića, dokazana kroz neuroznanstvena istraživanja i praktično potvrđena kroz liječenje onih koji su pogođeni traumatskim iskustvima.
Sada znamo da se trauma utiskuje u tijelo te mijenja djelovanje našeg mozga i živčanog sustava, tako da iscjeljivanje posljedica zahtijeva više od same terapije razgovorom ili savjetovanja.
Pojedinačni ili ponavljani traumatski događaji, kada nam je sigurnost ili čak život ozbiljno ugrožen, ostavljaju duboke posljedice u nama.
Neka sjećanja na traumatične događaje nosimo u svojoj svijesti, no neka smo potisnuli jer su preekstremna ili su se dogodila kad smo bili vrlo mladi, možda čak i prije nego što smo se rodili. Osobito teške mentalne probleme mogu izazvati ponavljani događaji od kojih nismo mogli pobjeći. Trauma se toliko duboko zapiše u nama da je zbog različitih okidača stalno proživljavamo.
Važno je znati da nije sve ono čime smo emocionalno pogođeni traumatično iskustvo.
Psihološku traumu definira način na koji pojedinac doživljava događaj ili događaje u kojima su mu ugroženi život, fizički integritet ili razum, a koje nije u stanju emocionalno obraditi i integrirati. Veliku ulogu u tome ima ranjivost pojedinca, zbog čega traumatska iskustva u djetinjstvu imaju posebno snažan utjecaj.
Ako vas trauma zanima dublje: Judith Herman, Bessel van der Kolk, Stephen Porges, Peter Levine, Pat Ogden, Richard Schwartz, Ruth Lanius i Janina Fisher, neki su od najvažnijih svjetskih istraživača traume. Među popularnijim autorima je Gabor Mate koji u svojim radovima spaja istraživanja drugih i predstavlja ih na čitatelju pristupačan način.
Preporučamo čitanje njihovih knjiga i članaka te gledanje mnogih edukativnih videa na besplatnim platformama.
Razvoj psihičke traume ovisi o svakom pojedincu i njegovoj ranjivosti. Ugrubo, to su oni događaji, u kojima je naša sigurnost ili život ugrožen i nad kojima nemamo kontrolu. Traumatske posljedice mogu uzrokovati jednokratni događaji ili ponavljajuća odnosno dugotrajna izloženost traumatskim događajima.
Dolje navedeni su najčešći pojedinačni događaji koji mogu uzrokovati traumu:
• fizički ili seksualni napad
• teška prometna nesreća
• iznenadna smrt voljene osobe
• prirodna katastrofa
• svjedočenje teškim događajima
Dugotrajna izloženost traumatskim događajima uzrokuje još teže posljedice:
• ponavljajuće se verbalno, fizičko ili seksualno nasilje (unutar ili izvan obitelji)
• teške elementarne nepogode s dugoročnim posljedicama
• životno ugrožavajuća bolest ili dugoročna hospitalizacija
• životna ugroženost voljene osobe
• rat - kao žrtva ili vojnik
• otmica
Najgore posljedice ostavljaju traume iz djetinjstva. Za dijete je posebno traumatično ako ne dobije sigurnost od roditelja ili skrbnika koji su mu ujedno i jedini mogući izvor sigurnosti:
• zastrašujući roditelji (prijetnje, okrutne kazne,...)
• izloženost nasilju u obitelji, svjedočenje nasilju
• roditelji zanemaruju ili napuste dijete
• uplašeni roditelji (anksiozni roditelji koji ne mogu pružiti sigurnost)
• razvod roditelja
• psihička bolest roditelja
• smrt roditelja ili skrbnika
U odrasloj dobi, pojedinačni i ponavljajući traumatski događaji imaju veći utjecaj na one koji u djetinjstvu nisu razvili sigurno vezivanje sa roditeljima, jer su stoga ranjiviji. Tako se teže psihičke traume mogu razviti neovisno o dobi.
U posljednje vrijeme sve se više govori o transgeneracijskoj traumi, gdje se posljedice traumatskih iskustava prenose iz generacije na generaciju. To znači da traumatizirani roditelji posljedice vlastite traumatizacije prenose na svoju djecu, koja to potom prenose na svoju djecu,...
Tijek transgeneracijske traume možemo prekinuti radom na sebi i tako osigurati da patnju ne prenosimo na druge.
NAJČEŠĆE POTEŠKOĆE KOJI MOGU PRATITI TRAUMATIZIRANE OSOBE:
U slučaju traumatskih događaja razvijamo obrambene mehanizme odnosno prilagodbe koje nam pomažu preživjeti, no oni s vremenom gube svoju primarnu ulogu i počinju se manifestirati kao poteškoće.
KOLIKO OD NAVEDENIH POTEŠKOĆA PREPOZNAJETE KOD SEBE?
Traumatično iskustvo može biti dio naše svijesti i dobro se sjećamo događaja, a može biti skriveno duboko u nama. Često se javlja kao tjelesno sjećanje, osobito ako nas je traumatično iskustvo pogodilo u vrlo ranom djetinjstvu (možda čak i prije nego što smo se rodili), kada mozak još nije bio potpuno razvijen ili su događaji bili toliko ekstremni da je došlo do privremenih prekida između moždanih centara odgovornih za formiranje sjećanja. Rana trauma za sobom može ostaviti posebno strašne posljedice.
Naš organizam se uvijek pokušava vratiti u homeostazu, u unutarnju ravnotežu. U sebi čak nosimo mehanizme koji su zaduženi za samo-liječenje. Ako smo teško psihički oštećeni zbog teških iskustava, ovi mehanizmi mogu biti oslabljeni ili onesposobljeni. Stoga ne čudi što naš organizam u borbi za svoj opstanak razvija najrazličitije prilagodbe.
Nažalost, upravo te prilagodbe mogu nas dovesti u probleme, jer su one posljedice traume o kojima govorimo. Na sreću, sada razumijemo da su i najteži problemi nastali kao prilagodbe ili obrambeni mehanizmi, koji su nam pomogli da preživimo u prošlosti, pa možemo stoga barem njihovu unutarnju svrhu vidjeti u pozitivnom svjetlu.
U procesu iscjeljivanja koristimo se raznim tehnikama za istraživanje unutarnjeg iskustva, od misli i emocija do manje očitih tjelesnih senzacija, impulsa i teško opisivih osjeta. Razvijamo sposobnost osjećanja i istovremeno osvještavanja onoga što osjećamo, čime preuzimamo veću kontrolu nad svojim unutarnjim doživljajem, što je od iznimne važnosti u procesu ozdravljenja.
Puno pažnje posvećujemo razumijevanju vlastitih obrambenih mehanizama (prilagodbi) te njihove pozitivne funkcije u prošlosti. Učimo razlikovati stvarnu opasnost od okidača koji proizlaze iz prošlih iskustava; približavamo se sebi i polako razvijamo pozitivniji stav prema sebi.
Iscjeljivanje može dugo trajati i biti ponekad bolno, ali može unijeti znatiželju, samo-suosjećanje, zahvalnost, samopoštovanje i svjetlo u naše živote.
Većina problema može se rješavati u savjetovanju, ali za neke je potrebno znanje drugih stručnjaka. Ukoliko procijenimo da je klijent ugrožen životom ili da bi mu trebao medicinski, psihijatrijski ili psihoterapijski tretman, upućujemo ga na to.
Bessel van der Kolk, THE BODY KEEPS THE SCORE